Mi, Hrvati pravoslavci, obnavljamo crkvu iz NDH

 

HRVATI – NASLJEDNICI CIVILIZACIJE SARASWATI?

 

Umjesto uvoda

 

Sredinom zadnjega desetljeća prošlog stoljeća jedna mi je prijateljica iz TM-a rekla kako je Mahariši  izjavio da su Hrvati vrlo stari narod. I ne samo to,  od 1997. do 2002. Mahariši je želio preseliti iz Holandije u Hrvatsku, hoteći u Istri osnovati sveučilište za 7.000 ljudi, uglavnom jogijskih letača.  Kako hrvatski novinari nisu vjerovali toj obavijesti predsjednika Saveza za transcendentalnu meditaciju Jadranka Mikleca, novinarka Nacionala ishodila je i objavila potvrdni Maharišijev intervju 02. rujna 1998.g. Zašto je Mahariši iz jedne bogate Nizozemske želio doseliti baš u Hrvatsku? Slijedeći reci mogli bi pružiti odgovor.

 

Prije 10 godina, u doba kad sam upravo osnovala drugo Društvo Hrvatsko – indijskoga prijateljstva, nazvao me je ataše za kulturu Indijskog veleposlanstva  i rekao: 'Zora, imam nešto što bi vas moglo zanimati. To je članak iz časopisa kojega primaju sva indijska veleposlanstva diljem svijeta a u njemu se komentira jedan arheološki nalaz u Hrvatskoj.' Potom mi je faksirao zanimljiv članak o pećini Spila na Pelješcu. Tamo su, naime, jedan kanadski i naš arheolog  Stašo Forenbaher,  otkrili  svetište staro 8.000 (iz ranog Neolitika)  netaknuto zadnjih 2.000 godina - jedino ilirsko svetište ikada pronađeno!

Radilo se o stalagmitu, tamo donošenom i okruženom s mnogo milenijsja starih slojeva ostataka žrvenih posuda. Arheolozi su zaključili da se radi o žrtveniku plodnosti. Kako je nalaz objavljen u uglednom časopisu 'Antiquity' na engleskome jeziku, vijest su pročitali u Indiji i objavili komentar pod naslovom: 'Shrine untouched for 2.000 years found in Croatia – Is it Shiva Lingam?' (Netaknuto svetište nađeno u Hrvatskoj – Da li je to Šivin Lingam?) – aludirajući na stalagmit u obliku Šivinog lingama. 'Naši vedski znanstvenici i povjesničari otkrili su', navodi se dalje u članku, 'da je podrijetlo imena Hrvatska 'Krushavasti'. Vjeruje se da je Hrvatsku osnovao Ramin stariji sin.' (Stariji Ramin sin zvao se Kusha. Rama je sedmi avatar vrhovnog Hinduskoga boga Višnua – Svevišnjega, koji se inkarnira svaki put kada treba uzdići čovječanstvo palo u neznanje i rješiti nevolje koje to neznanje donosi, op. Z.M.).  'Zanimljivo je i da je prva Sanskritska gramatika ikada tiskana na Zapadu djelo Filipa Vezdina, karmelićana, (Hrvata iz Donje Austrije, op.Z.M.) koji je živio u Indiji u 18. stoljeću', potsjeća autor članka.                                                                                                 

In memoriam znanstvenicima koji su borbu za znanstvenu istinu i očuvanje nacionalnoga identiteta platili životom

Još u doba Domovinskoga rata, 1994., dok sam osnivala prvo Hrvatsko – indijsko društvo, susrela sam se s dr. Željkom Lovrićem, čiji je otac nakon II. Svjetskog rata ubijen radi uvjerenja da Hrvati vuku podrijetlo iz daleko-istočnih zemalja (Iran, Indija), te da su im korijeni neslavenski. Dr. Andrija - Željko Lovrić, nastavivši očev rad na prikupljanju rječnika staro-hrvatskih riječi, objavio je voluminoznu knjigu vokabulara starih seljaka s rodnog otoka Krka. I tako se preda mnom nasao preko 1.200 stranica debeli rječnik enciklopedijskih razmjera 'Ranohrvatski srednjovjeki poradialekti', knjiga I, Zagreb, 2004., u izdanju  Znanstvenoga društva za proučavanje podrijetla Hrvata, Kluba nakladnika Hrvatske i Hrvatsko-indijskoga društva. Rječnik (Gan-Veyan) uključuje 23.700 rječi iz Baške i 5.000 iz Raba i Vinodola. U Apstraktu knjige navodi se da je govor navedenih mjesta uključivao 40% slavenskih, 37% romanskih i 23% indo-iranskih i mezopotamskih arhaičnih (uključujući indo-vedske) riječi. Knjiga je pak posvećena prvom autoru Mihovilu Lovriću, ocu dr. Lovrića, prvom sakupljaču ogromne lingvističke građe, koja je govorila u prilog neslavenskoga podrijetla Hrvata. U knjizi se navodi i legenda o Indiji u kojoj na drveću rastu pršuti a sjećam se i da mi je dr. Lovrić (u to doba docent na 'R.Boškoviću')  ispričao kako mu je baka, na pitanje odakle potječu njezini,  odgovorila: 'Iz Indije, gdje je naš bog bio Indra.' Pršuti koji rastu na drvetu očito su predstavljali metaforu Raja na Zemlji.

Teorije o iranskom podrijetlu Hrvata

Devedesetih godina prošloga stoljeća upoznala sam i gorljivog zagovornika iranskoga podrijetla Hrvata, gospodina Miju Čurića, koji je 1991. g. izdao knjigu pod nazikvom 'Staroiransko podrijetlo Hrvata'. Tada još nisu bila na raspolaganju opsežna genetska istraživanja, pa će nam kao baza, na koju se autorove tvrdnje oslanjaju, poslužiti neki naslovi njegovih poglavlja: Kraljevstvo Harauvatija u starovjekovnim izvorima; Plemena kraljevstva Harauvatiš; Prilog staroiransko-hrvatskoj prezimenskoj antroponimiji i onomastici; Staroiranske riječi i drugi staroiranski toponimi u hrvatskim prezimenima; Imena suvremenih afganistanskih plemena i njima odgovarajuća hrvatska prezimena itd. Zanimljiv je Rječnik iranskih riječi na kraju knjige u kojem otkrivamo mnogo slično nazivlje (primjerice: 'zor' znači sila, snaga; Zora je pak vlastito žensko ime iz vremena kralja Tigrana (kralj Zora); zim(o) znači zima itd. Šahovnica i troplet nalaze se i u iranskoj i hrvatskoj tradiciji, oba naroda tradicijski se slično odijevaju itd.

 

Tu teoriju zastupao je i Mirko Vidović, autor knjige 'Hrvatski iranski korijeni' iz 1991.g. Premda sada opsoletne,  vrijedi navesti neka  otkrića ovih teorija, jer su Prahrvati očito prelazili preko (i tamo se dijelom i nastanili) Irana, ali i drugih azijskih i europskih zemalja. Teorija da su Hrvati došli iz Irana razvijala se tijekom 20. stoljeća, napose nakon osamostaljenja Hrvatske. Prema starim zapisima i sličnostima između ova dva naroda, javila se teza da su Hrvati bili iransko pleme. Tu teoriju posebno zastupa i Stjepan Krizin Sakač, isusovac, profesor  Papinskog instituta za orijentalistiku u Rimu. Uzgred, Gašpar, jedan od tri Sveta kralja, također je bio Harauvat!

Etimologija naziva Hrvat

Po toj teoriji Arya narodi su iz Irana prodrli u Indiju a danas se nazivaju (H)Indusima, prema rijeci Ind. Oni navodno čine granu Indoeuropskih (Arijskih) naroda. Aryan znači plemenit a prefiks 'ar' prisutan je i u drugim narodima, pa čak i u asirskom postojao je naziv Arvat. U Siriji tako postoji grad Arwata, Chorwat   u Indiji a u Kurdistanu selo Hrvati. Značenje imena Hrvati moglo bi biti slično značenju Arya i Harahwaiti. Lanac imena koji od III. tisućljeća pr.Krista povezuje kavkasko-mezopotamsko-iranske Prahrvate s današnjim Hrvatima izgleda (prema toj teoriji) ovako: Huravat – Sarasvat – Aruvat – Harahvaiti – Harvat – Aruvat – Harauvatiš – Harauvatija – Harauvatim – Harauvat – Harahvat – Horohvat – Arivates – Horvathos – Hrovatoi – Crvat – Harvat – Horvat – Hrvat.

 

Prema spoznajama 'iranista', jedan od ranijih oblika hrvatskoga imena 'Horoathos', nalazi se na dva kamena ispisana grčkim pismom iz 200. godine, nađena u luci Tanais na Krimu, te se čuvaju u petrogradskom arheološkom muzeju.   U povodu otkrića ovog kamena Znanstveno društvo za izucavanje podrijetla Hrvata organiziralo je u studenome 2000.g. tribinu na temu 'Tanais – susret civilizacija' (Hrvati 1800 godina na tlu Europe) kojoj sam i sama pribivala. U pozivnici, koju ponovo čitam, prof.dr. Ivan Biondić prikazuje tabelu prema kojoj Hrvati potječu od Saraswati civilizacije u sjevernoj Indiji (2.000 g. pr. Krista); potom naseljavaju Harahvatiju u Afganistanu i Iranu (oko 1.400 pr. Krista); zatim imaju kraljevstvo Huravat u Mezopotamiji (1.270 – 585 pr. Krista); slijede Hrvati s Crnoga mora: Horiti-Horoathi-Hrwts (I do V st.); zatim navodi vladare iz VI st.; Hrvati na Jadranu (VII-VIII st.); Trpimir (povelja 852.), kralj Tomislav (952.) (IX i X st.) i Baščanska ploča (XI. st.). Po etapama povijest Hrvata on dijeli na: Indo-iranski praiskon, Crvena (južna) Hrvatska; Bijela (zapadna) Hrvatska i Jadransko-panonska Hrvatska. Ulomak ploče iz Tanaisa na Azorskome moru sa zapisom imena Horuathos pripada Hrvatima s Crnoga mora. Ukratko, Hrvati su krenuli iz (H)Indus-Saraswati doline, preko Irana (Harauvati-Anti – istočno od Kaspijskoga mora) i Kavkaza do Azovskoga mora (Choroathos – Horovatos; Crnoga mora; osnovali na Karpatima Antsko-slavensku državu (Chordad); zatim Bijelu Hrvatsku (Chrawati); spustili se u današnju postojbinu (južni dio Bijele Hrvatske, koji obuhvaća sjevero-zapadni dio Jadrana, Bosnu i Posavsku Hrvatsku), te jugo-istočni dio Dalmacije pod nazivom Crvena Hrvatska. 

 

Pa, znajući sve to, nije čudno da je mladi ukrajinski pjesnik iz Lavova, Ivan Lučuk, prilikom svoga gostovanja u Zagrebu pripovjedao: 'Na Kavkazu još uvijek, u 21.stoljeću, sjedi djed s lulom koji na pitanje tko je odgovara – Crveni Hrvat!'

Ne ulazeći ovdje u povijest (noviju, uzmemo li u obzir zapravo 40.000 g. stare korijene Indo-europskih, napose hrvatskoga naroda), gornja nabrajanje imena Hrvata izgledaju autentično, uz naglasak da sva ta imena vuku korijen od Saraswati a ne Huravat, kako započinje gornji niz.

 

Priča o glagoljici ili Risi Harahvati – Risi Sarasvati

 

Prije objašnjenja zašto je tomu tako, bit će zanimljiv jedan 'case report' ili prikaz slučaja našega sugrađanina, gospodina, Tomislava Grge Antičića, nekada uglednoga gospodarstvenika u jogoslavenskim razmjerima, u novije vrijeme poznatog i po izdavanju 20 brojeva časopisa 'Harahvati'! U studenome 2005.g. zape mi za oko prvi broj tog časopisa, i jer je na naslovnici, uz slikovni prikaz, velikim slovima pisalo: 'Senzacionalno otkriće – Hrvatski korijeni svjetske civilizacije stari 4.300 godina'! Tekst u časopisu pozivao se na digitalno izdanje  časopisa Expedition (Vol. 42, no 3. page 48) u kojemu profesor za bliskoistočne I azijske studije, s Univerziteta u Pennsylvaniji, dr. Fredrik Hiebert objavljuje otkriće neobičnoga pečata u Turkmenistanu. Na ljeto 1994. započeto je veliko arheološko iskapanje  jednog od prastarih staništa hrvatskih  Masugata, istočno od Kaspijskoga mora, u Turkmenstanu. Na ljeto 2.000 iskapanje u mjestu Anau, u sloju iz 'brončanoga doba' otkriveni su dva metra visoki, solidno građeni zidovi zgrade stare preko 4.300 godina. Istraživači su zaključili da se radi o ostatku elitne administrativne zgrade. Čudo svjetske civilizacije arheolozi su pronašli u predmetu od poludragog kamena – crnog ahata.

 

Pokušavši odgonetnuti značenje pisma na pečatu (na kojoj su se sačuvali tragovi crvene tinte) dr. Hiebert kontaktirao je sve moguće stručnjake diljem svijeta, uključujući i kineske stručnjake, iako je kinesko pismo nastalo tek 1.000 gidina nakon ovog pečata. Premda je napis na pečatu bio sličan simbolima na 'Eastern Islandu' na Tihom oceanu i premda se svi slažu da se suvremeno pisanje znakovima i simbolima pojavljuje oko 5.000 g. unatrag (Sumer, Irak i stari Egipat), nitko nije mogao odgonetnuti pismo te visoko razvijene i nepoznate civilizacije, te dr. Hiebert 10. listopada 2.000 g. objavljuje vijest o 'Nepoznatoj civilizaciji'! Ovu je vijest G. Antičić saznao od svog sina, znanstvenika dr. Tome Antičića (aktualnog ravnatelja instituta 'Ruđer Bošković). Premda je vijest prošla nezapažena u hrvatskim medijima, g. Grgu Antičića 'oborila je s nogu'. A i vas bi kada biste (kao što je on) shvatili da je pismo s pečata stara hrvatska glagoljica!

 

'Jesam li ja jedini i zadnji u nizu, koji je od predaka do današnjih dana  uspio sačuvati tajnu simbola na pečatu  iz Anaua?', pitao se on...'Sinovima svojim još sam u djetinjstvu tumačio značenje slova i simbola, isto onako kako je moj otac podučavao mene.' ...jer 'značenje simbola s pečata iz generacije u generaciju prenosili su vladari HaraHvara (SaraSvata, objedinjujući duhovnu i svjetovnu vlast)' kaže Antičić. I potom u tekstu opisuje kako njegovi preci vuku korijene od Bijelih Hrvata, od kralja Palakusa (Pala Kuća), vladara Anta iz grada Kamenskom s Dona, a koji je živio 100 g. prije Krista. Od Anta nasali su Antičići a njega je, eto, kao zadnjega u nizu zapala čast da objasni svijetu da je pismo na pečatu iz Anaua hrvatski Risi Harahvati ili R'si Sarasvati, kasnije nazvano hrvatska glagoljica! Tako je svjetu neprevodiv natpis na pečatu Antičić lako preveo kao  'ŠAKI' (možda od Šakti – boginje snage, op.Z.M.). Zanimljivo je da Antičić smatra da su se iz 'risi harahvati' razvila najstarija poznata pisma: indijsko, hebrejsko, etiopsko i grčko, te ih sve, usporedno i s latinicom, prikazuje na priloženoj tablici. Imala sam čast sredinom rujna ove godine razgovarati s g. Antičićem, koji me obavijestio i kako je u vrijeme Jugoslavije 4 godine proveo u Indiji, da je zapravo Brahman i izravni potomak Saraswati! Misleći pritom, dakako,  na boginju mudrosti, sveg znanja, umjetnostii i jezika – Saraswati.

 

Suvremena genetska i druga otkrića potvrđuju Maharišijevu tvrdnju i suvremene teorije

 

U mojoj biblioteci našla se i prva knjiga prof. Ivana Jurića (tada) s Agronomskoga fakulteta u Zagrebu 'Genetičko podrijetlo Hrvata', 2005., u kojoj svojedobni ministar znanosti i obrazovanja, prof. dr. Dragan Primorac kaže u predgovoru: 'Nedvojbeno je da Hrvati posjeduju nešto više od 10% najstarijeg haplotipa Eu 18, koji je s prostora središnje Azije stigao prije negdje 40.000 godina i taj biljeg nosi više od 80% sadašnjih muškaraca. No, ....haplotip Eu 7, starog oko 24.000 godina, koji dolazio iz jugozapadne Azije, Hrvati imaju gotovo 45%, najviše od istraženih europskih naroda... 'Balto-slavenski' haplotip – Eu 19 u panonskih je Hrvata pronađen u 29%  a u južnoj Hrvatskoj 23%, (i) potječe iz srednje Europe. ....znanstvenici poput Passarina ne uvrštavaju hrvatsku u geografsko područje s pretežnim udjelom slavenskoga haplotipa', naglašava Primorac.

 

U svrhu potvrde takvih nalaza govori i najnovija knjiga dr. Ivana Jurića iz Instituta 'Ivo Pilar': 'Podrijetlo Hrvata – genetički dokazi autohtonosti', objavljena 2011.g., koja baca novo svjetlo na uistinu neslavensko, pa čak i neiransko, podrijetlo Hrvata. Tako već u Uvodu dr. Jurić kaže: '...kada se shvati da su prvi doseljenici s haplogrupom I. (ili Eu7+Eu8) na područje Britanije pristigli oko 14.ooo g. prije Krista, te da je haplogrupa I. među Hrvatima 50%, tada pričice o doseljenju u 7. stoljeću ili o iranskom podrijetlu Hrvata postaju neozbiljne, a osobe koje i dalje pišu i podržavaju takve teorije mogu se nazvati svakako, ali ne znanstvenicima.' Činjenica da oko 25% muškaraca (u Hrvatskoj, op.Z.M.) nosi 'slavenski' haplotip nije mi dokaz slavenstva', kaže prof.dr. Ino Čurik a akademik Franjo Šanjek kaže da se (u knjizi) s pravom naglašava da naši preci na ovome području borave desecima tisuća godina.' Dakle, naši su preci tu odvajkada... O tomu već